LIJEČENJE

LIJEČENJE POREMEĆAJA HRANJENJA

 
Poremećaji hranjenja su izlječive bolesti. 
 
Psihoterapija je osnovna metoda liječenja poremećaja hranjenja. Mogu je provoditi stručnjaci pomagačkih zanimanja posebno educirani iz nekog od psihoterapijskih pravaca, a može biti individualna, grupna ili obiteljska. 
 
Uz psihoterapiju je ponekad potrebna procjena psihičkog stanja i propisivanje lijekova od strane psihijatra. Lijekovi sami po sebi nisu dovoljni za liječenje poremećaja hranjenja, ali mogu biti potrebni u slučaju komorbiditeta.
 
Poremećaj hranjenja može dovesti do ozbiljnih somatskih posljedica, stoga je nužna interdisciplinarna suradnja stručnjaka koji sudjeluju u liječenju.
 
Ovisno o težini i vrsti poremećaja hranjenja, somatskom stanju, motivaciji pacijenta i raspoloživim mogućnostima, način provođenja liječenja može biti:
 
  • vanjsko liječenje (npr. odlasci na psihoterapiju  jednom tjedno)
  • dnevna bolnica (osoba svakodnevno dio dana provodi u ustanovi za pružanje pomoći)
  • rezidencijalno liječenje (osoba je na duže vremena smještena u ustanovi za pružanje pomoći, npr. 3 mjeseca)
  • hospitalizacija uslijed akutnog somatskog stanja (osoba je hospitalizirana u bolnici zbog stanja životne ugroze)
 
 
U Hrvatskoj se još uvijek radi na izgradnji sustava koji će oboljelima od poremećaja hranjenja omogućiti adekvatno korištenje svih potrebnih zdravstvenih usluga.
 
 

Hospitalizacija uslijed akutnih stanja

 
Kod dijela oboljelih su zdravstvene posljedice poremećaja hranjenja toliko ozbiljne i opasne da  privremeno moraju biti hospitalizirani u bolnici kako bi im se stabiliziralo zdravstveno stanje. Takav tip hospitalizacije usmjeren je spašavanju života oboljele osobe i normalizaciji tjelesnog stanja, no ne rješava primarni problem zbog kojeg je takvo stanje nastalo.
 
Indikacije za  hospitalizaciju:
 
  • <75% idealne tjelesne težine ili gubitak na težini unatoč intenzivnom liječenju (neprijeporna  indikacija za liječenje u intenzivnoj skrbi:  ITM<12 kg/m2)
  • puls <50/min po danu; <45/min po noći 
  • sistolički tlak <90 mmHg
  • ortostatske promjene pulsa (>20/min), ili krvnog tlaka (>10 mmHg)
  • hipotermija (temp. <35.5C)
  • aritmija
  • ozbiljni disbalans elektrolita, npr. hipokalijemija (K <3.0 mmol/L)
  • akutna dehidracija zbog odbijanja hrane i tekućina
  • zastoj u rastu i razvoju
  • visok rizik za suicidalnost
  • pridružene dijagnoze koje interferiraju s liječenjem poremećaja hranjenja (npr. teška depresija, opsesivno kompulzivne smetnje, obiteljska disfunkcija)
 
 
Popis ustanova i centara koji pružaju pomoć oboljelima od poremećaja hranjenja u Hrvatskoj potražite ovdje. GDJE POTRAŽITI POMOĆ